Leo Lemešić: Pripreme za put oko svijeta

Poznato lice mnogih jadranskih regata i pravi 'čovik od mora', Leo Lemešić je ako mu se planovi ostvare na jednoj od svojih posljednjih Uskršnjih regata u narednih pet godina - za vrijeme kojih bi trebao jedrilicom obići svijet!

Imaš najšareniju posadu na regati?
Jedini smo brod pod stranom, američkom zastavom, imamo internacionalnu posadu, balansiranu od muškaraca i žena iz Hrvatske, Slovenije i Rusije.

Jako ste se trudili da bi uopće došli na regatu?
Morao sam ostaviti svakodnevne poslove što je problem svima nama koji smo prezaposleni, a uz to sam morao na trenutak ostaviti svoj novi projekt na desetak dana. Željeli smo nastaviti tradiciju nastupa na Uskršnjoj regati, a kako nismo mogli udovoljiti svim kriterijima za nastup u C skupini, a imamo posadu koja je zaista amaterska i došla je ovdje uglavnom zbog uživanja, organizator nam je izašao u susret te smo uz određeno penaliziranje uspjeli uću u regatu. Presudnu ulogu u tome je imao Alen Kustić koji je našao modus po kojem mi ostajemo u C skupini.

Što te 'goni' na regatu, na more, na kojemu si cijeli život, zašto si ovdje?
Ovo mi je valjda deseti nastup na Uskršnjoj. Tu regatu pratim gotovo od početka i želim biti na njoj jer smatram da organizator ulaže velike napore, kao što se vidi i ove godine, da usprkos krizi sve ostane na visokom nivou. Ne doći na Uskršnju regatu znači ne započeti sezonu za Uskrs. Svima nam je motiv što je ovo pravi trenutak za početi s jedrenjem, a moram još jednom pohvaliti maksimalan trud organizatora.

Sezonu ćeš i produljiti na jako zanimljiv način?
Kada se rasplet ovogodišnje jedriličarske sezone zahukta, mi idemo u drugom smjeru, idemo prema krstarenju. Zajedno s prijateljem Marinom Bosotinom idem u svojevrsnu avanturu jedrenja oko svijeta koju smo nazvali Share dreams - na jedra oko svijeta, tj. podijelimo snove na tom putu. Naš novi projekt starta relativno brzo, trećeg listopada ove godine planiramo isploviti, to je vrlo skori datum i svaki dan mi je jako značajan.

Zašto uz svu ljepotu normalnog življenja i 'običnih' plovidbi baš moraš ići oko svijeta?
Pravo je pitanje zašto sada - jer na sve ostalo imam odgovor. Svatko u životu postavi sebi neki teško ostvarivi cilj. Tako sam ja u svojoj ranoj mladosti sanjao kako jedreći obići svijet, kako upoznati neke civilizacije koje se mogu vidjeti samo brodom. Tada je to bila sfera mašte, život se slagao, došla je obitelj, a ja sam sve manje o tome mislio. U nekom trenutku mi se dogodilo da sam imao malo vremena za igrat se na internetu te sam počeo pratiti ljude koji jedre i plove po svijetu. Tako sam nesvjesno napravio prvi korak, a drugi je bio traženje adekvatnog broda što je u ovoj situaciji izgledalo nemoguće, dijelom i zbog mojih financijskih mogućnosti. Međutim kad imaš snažnu ideju i osjetiš da je to trenutak, iako ne znaš zašto je to tako, to je pravi moment .

Što je presudilo?
Danima sam tražio brod i pokušavao sklopiti financijsku konstrukciju, da se prvo kupi brod, pa oprema... i to je izgledalo nemoguće. Ali u trenutku kada odlučiš ići u jednom smjeru i ako je ta odluka dovoljno jaka - to je to. Pročitao sam od ljudi koji plove po svijetu da je najvažnije da odluka o odlasku sazrije. Različiti profili ljudi u različitoj dobi jedre oko svijeta, a ljudi se najčešće odlučuju na takav put kada su sredili većinu stvari u životu. Meni su djeca već odrasla, otac s kojim bih volio provesti veliki dio tog vremena je još u snazi, u ranim šezdesetima, a moji unuci još nisu stigli. Razgovarajući s Ozrenom Bakraćem za kojeg znamo da je Hrvat s najviše prejedrenih milja i golemim iskustvom, ispričao sam mu svoje poteškoće i dvojbe, a on mi je kazao da sam u prilici koja se ne propušta, da treba krenuti odmah jer malo ljudi dođu u poziciju kada nema velikih prepreka ili problema. Čekajući, većini to ostane samo plan. Razgovarajući i s Ivom Orlićem koji je jedrilicom Fiu također oplovio svijet, došao sam do sličnih zaključaka.

I onda si našao brod?
Kada sam već pomislio da ove godine nema šanse pronaći brod za jesen da bi se ARC relijem prejedrilo Atlantik, što je uglavnom želja svih koji kreću prvi put preko oceana, moj dobar prijatelj Marin Bosotina se odlučio pomoći mi i svoj san o jedrenju oko svijeta također pretočiti u stvarnost. On je imao ono što ja nisam, jedrilicu Beneteau 57, a ja sam imao dobar plan. Taj brod je onakav kakav sam zamišljao da treba biti, jako dobro opremljen, centralni kokpit..., a na meni je ostalo da ga sasvim opremim za tako zahtjevan pothvat. Tako je brod došao k meni.

Vi zapravo u Hrvatsku uvodite i jednu novu vrstu čartera?
Mi smo se bavili luksuznim čarterom jedrilica s posadom i tu priču ćemo pokušati nastaviti na svjetskim morima, što je bila i želja mnogih naših gostiju. Svi ti uspjesi u čarteru su nas motivirali na korak dalje te smo se Marin i ja dogovorili da ćemo u nekim dijelovima svijeta kao što su Karibi, Kuba.. raditi klasični čarter, a napravit ćemo i jednu posebnu priču u kojoj ćemo dijeliti troškove s gostima, poglavito našim prijateljima, i to na jedan vrlo fer način.

Koja su tebi najprivlačnija odredišta?
Mislim da je Oceanija san većine. Oni koji su to prošli kažu da Polineziju i Mikroneziju treba doživjeti, te su to područja koja su toliko neiskvarena i van civilizacije, pogotovo ona koja su dovoljno udaljena od turističkih centra, da se tu može pronaći sebe. Tamo ljudi žive iskonski, kakav su naši preci nekoć živjeli na našim otocima, s prirodom i u prirodi. Mislim da su to zadnje točke na zemaljskoj kugli zemaljskoj gdje se vidi da život može biti puno ljepši ako se živi na drugačiji način.

Više o Leovim snovima može se pronaći na: www.sailing-the-world.net