Darko Hajdinjak - U Hrvatskoj je teško živjeti od jedrenja

Darko Hajdinjak jedan je od onih jedriličara koje ne treba posebno predstavljati. Jedrio je od olimpijske klase 470, preko dvobojskog jedrenja, do uspješnih projekata vani i kod nas, a vječiti smješak na licu i odlično jedrenje svrstavaju ga u jedriličare koje bismo uvijek željeli imati u kokpitu kraj sebe.

Jedan si od rijetkih profesionalaca u Hrvatskoj, kako izgleda biti 'profi' kod nas i može li se od jedrenja živjeti?
Darko Hajdinjak: Nisam baš čisti profesionalac. Možda jesam po nekim angažmanima koje sam imao, kao što su ih imali i Bašić, Vitaljić i svi koji smo bili članovi posada, kao što je bila ekipa Cro-a-saila… Mislim da se u Hrvatskoj ne može živjeti od sportskog jedrenja, zapravo siguran sam u to jer nema toliko angažmana ni potrebe za profesionalnim posadama. To ne znači samo za nastupe na regatama, već da postoji ekipa koja priprema brod, plan priprema, plan regata, da si plaćen na neki način kontinuirano.

Imaš li neostvarenih ambicija u jedrenju?
Darko Hajdinjak: Ono što je top-top u jedrenju su olimpijske igre i America's Cup, bilo bi lijepo s tim se zabavljati, a čini mi se da su regate samaca izazov i 'luda stvar', samo treba se do kraja odlučiti i naravno imati financijsku pozadinu.

Bio si dio mnogih projekata, što bi savjetovao budućim i sadašnjim 'armatorima', da bi imali uspješne projekte?
Darko Hajdinjak: Ja mislim da je najbitnije da u startu imaju dobru procjenu ideje i troškova. Naprimjer, da žele godinu ili dvije nešto raditi, da definiraju što je to, te da sami procjene koliko je za to potrebno financijskih sredstava. Dobar primjer su spomenute profesionalne posade. Vlasnik ili sponzor uglavnom kupi brod jer je to najveći trošak i onda stane cijela priča. Kvalitetan brod se ne uspije do kraja iskoristiti jer se počinje krpati na raznim detaljima, i većina njih shvati da osim broda treba odvojiti zanimljivi iznos da bi taj projekt uspio. Smatram da bi, kada definiraju što žele, trebali napraviti jednostavan sportski plan i program, financijski plan i očekivanja koja jesu. Netko može jednu godinu kazati želim to, to i to..., nakon toga se cijela priča može i zatvoriti, a svi mogu biti zadovoljni uključujući i vlasnika.

Jedrio si i u stranim posadama, što je u inozemstvu drugačije u odnosu na Hrvatsku?
Darko Hajdinjak: Mislim da i vani ima problema u različitim sferama koje su slične kao i kod nas, ali je činjenica da je u kvalitetnijim posadama cijela ekipa i posada bila odlično organizirana na način da svatko ima jasna zaduženja za svoj dio posla koji potom biva odrađen, to se tiče svega, od pripreme broda na dalje. Takvi odnosi bi trebali biti u svim profesionalnim posadama.

Možeš li kao netko s velikim iskustvom prokomentirati tri glavne vrste jedrenja na krstašim - hendikep, one design i dvobojsko jedrenje?
Darko Hajdinjak: Prije svega - sve je to jedrenje. Ako je flota jaka i kvalitetna hendikep nije toliko bitan u tom smislu da dobri brodovi i jedriličari u seriji regata uvijek odjedre dobro ili loše. Što je natjecanje na većem nivou, sam hendikep je zanimljiviji. Naravno, one design je priča za sebe i veći je gušt jedriti, a tako je i u dvobojskom jedrenju, ali je preduvjet da moraš doći sa ekipom koja mora biti uigrana, inače nemaš šanse.

Je li ti žao što nisi napravio više u dvobojskom jedrenju, dogurao si do granice prvih dvadeset sredinom devedestih?
Darko Hajdinjak: Nakon što smo bili, čini mi se, 21. na ljestvici sve je krenulo na dolje, a stvar je bila jednostavna. Dok je ekipa mogla, dok smo bili studenti sve je funkcioniralo, ali kad je došlo doba da od nečega moramo živjeti ekipa je posustala te je kako je tko dobijao posao odustajao. Treba također kazati da kad govorimo o dvobojskom jedrenju kod nas nije bilo jedriličara koji su to osjetili i znali. U cijeloj toj sceni se puno njih gubilo, nisu poznavali pravilan ustroj rada na brodu, bili su usporeni i nisu znali što se događa. Ta priča je vukla uvijek novo izgrađivanje ljudi, a razlog tome je bio manjak natjecanja kod nas, nedostajao je izbor ljudi koji bi mogli uskočiti u barku i kvalitetno odjedriti.

Dio si generacije odličnih jedriličara iz riječkog akvatorija, u zadnjih 10 godina je malo vrhunskih jedriličara s tog područja. Zašto je tako i gdje je jedrenje na Kvarneru danas?
Darko Hajdinjak: Aktivnosti ima, osim olimpijskog jedrenja u juniorskom jedrenju ima puno kvalitetnih pojedinaca s dobrim rezultatima. Tu su Tina i Danijel Mihelić koji prednjače u olimpijskim klasama. Ispada da je to sve, a izgleda da se nakon optimista i lasera, zbog vremenskih i financijskih zahtjeva uključujući i obaveze na studiju, u nekom trenutku odustane od sportskih obaveza. Od profesionalnog jedrenja se ne može živjeti iako se jedriličar uvijek može snaći kao trener, skiper itd., pitanje je tko će se odlučiti na to. A ako netko želi drugačiju karijeru neumitno odlazi iz sporta.

Uskršnja regata - jednom si pobijedio, a jednom bio drugi?
Darko Hajdinjak: Uskršnja je posebna regata, isprofilirala se u pravu natjecateljsku regatu, pogotovo u zadnje dvije godine, ona ima svoj gušt, još od one prve organizirane. Svima nam je bio veliki gušt dolaziti u Vodice, a također nam je veliki gušt doći i u Hvar. Čini mi se da je možda malo nategnuto zbog krize ljudima dolaziti do Hvara, i zbog vremena i zbog troškova. Sigurno bi se moglo naći neko mjesto na kopnu gdje bi se moglo lakše doći i gdje bi sigurno sportski dio i format koji je izvrstan ostao očuvan. Fantastična je stvar da se finale jedri na istim barkama, i triple race je bio jako poseban i zanimljiv. Sam organizator se potrudio organizirati regatu na najvišoj razini, a nagradni fond je fantastičan. Ako bi svima negdje bilo malo bliže, mislim da bi se uspio dobiti koji brod više.

Imaš li nešto za dodati?
Darko Hajdinjak: Prava je šteta da kod nas nema više one design ili dvobojskih regata koje su same po sebi vrhunska natjecanja. U inozemstvu postoje mnoge one design klase, u nekima vlasnici kormilare, u nekima ne, nije bez razloga takva popularnost jedrenja u izjednačenim jedrilicama. Neke posade su potpuno profesionalne, neke sasvim amaterske, a svejedno se natječu u jednakim uvjetima i proporcionalno kvaliteti jedrenja i uloženom trudu zauzimaju mjesta koja zaslužuju, a svi uživaju u dobrom jedrenju. Čini mi se da bi se s malo više sluha za takvu vrstu jedrenja kod nas svi mogli još više uživati.